Pišem u ime svih onih, kojima je nanasena bilo kakva nepravda, bilo kada u životu, u bilo kojoj sferi života, i bilo kako. Imam osjećaj da je nepravda sinonim za život u pojedinim zajednicama. Ponaša se poput hladnoće u sredini januara, zacrveni svačije obraze, zaledi svačije ruke, promrzne svačija stopala, osim onih, koji nose mega debele kapute, i mega skupe rukavice i čizmice iz mega skupih radnji. Ja u Njemačkoj nisam živjela, da bih rekla da je tamo nema i da je nepravda endemska vrsta u nekim zemljama. Ali svakako mislim da je ima manje, nego u pojedinim zajednicama.

 

Ovdje se djeca rađaju i odgajaju na ulicama, jer moraju. Jer nema drugog načina. Ovdje se djeca bore za svoje pravo, koje se nije ostvarilo. Izvrnuo se sistem, sad djeca osiguravaju ono što trebaju osigurati odrasli. Ovdje dva i dva nisu četiri. Ovdje svi siju pšenicu, ali jedino je vrane jedu. Ovdje svi gledaju u sunce, ali nemaju svi sunčanice. Ovdje se sve gleda pod staklima mikroskopa, ovdje se noževi zabijaju u srca, a ne u tijela. Nekad i u tijela čak. Ovdje svi žive studentski, oduvijek i zauvijek, imao neko 7, 17 ili 77. Neko prima tri, a neko nijednu stipendiju. Ako čitate ovo, pomislite na najveću nepravdu, koja vam je ikada učinjena… Izvinuti se moram zbog loše misli i loših osjećaja, koje vam budi to sjećanje na nepravdu, koja vam se pojavila pred očima, samo čitajući ovu rečenicu. Jeste li ikada ikom nanijeli bilo kakvu vrstu nepravde? Ako jeste, sjetite se opet svoje, i nemojte više nikada nikom, ni u kom slučaju išta nažao učiniti. Ja ne hodam po tlu, ja hodam po trnju, i ja, i ti, i svi… osim onih koji ne hodaju. Svi znaju ko su, ali niko ne pokazuje prstom na njih. Ovdje dijete pored pekare prosi za hljeb, ovdje se rijetki bore za regeneraciju. Jesmo li nadrealisti? Osjećam kao da su svi ludo i prvi put zaljubljeni, pa lupaju glavom o zid i dopuštaju svašta, gube objektivno oko. I tako smo dugi niz decenija zaljubljeni.

I sviđa nam se osjećaj dok nas vuku za nos, čim niko ništa ne čini. To ljubav nije. To je nepravda, to je bolest. Bolest se liječi, ne njeguje se. Ovo nije govor mržnje, ovo je govor mene. Jer je možda neko moj doživio nepravdu, a imam osjećaj kao da sam iskre te vatre osjetila na vlastitoj koži. A ovo su svi nekada ionako preživjeli.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here