„Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce.“ – Dositej Obradović

Sprski književnik, filozof, prosvjetitelj i reformator, Dimitrije Obradović, a kasnije Dositej, rođen je 17. februara 1739. godine u Čakovcu. Još kao dijete je volio jako puno da čita, te da uči o vjeri i crkvenom životu. Kasnije ga rodbina šalje da izuči zanat ali je pobjegao u manastir Hopovo gdje se zaklauđerio i preuzeo novo ime Dositej.

Za vrijeme boravka u manastiru, Dositejev vjerski zanos je veoma odudarao od života manastirskih ljudi, te je djelovalo kao anahronizam.  Teodor Milutinović, iguman manastira, je Dositeja odvraćao od takvog vjerskog života kako bi ga osvijestio. Počinje da čita historiju koja je vezana za racionalističko-prosvjetiteljskim idejama. Tada mu se javlja želja za putovanjem.

Godine 1761. kreće u svijet gdje je proveo narednih 40 godina. U tom periodu je radio, prevodio, učio i studirao. Posjetio je mnoge gradove kao što su Dalmacija, Krf, Grčka, Ugarska, Turska, Njemačka, Rumunija i mnoge druge gradove i države. U Krfu, Smirni, Beču, Bratislavi, Haleu, Leipzigu, Parizu, Londonu i Trstu je proveo po nekoliko godina. Njegovo posljednje prebivalište je bio Trst odakle se seli za Srbiju.

Bio je veoma plodan pisac i objavio je sljedeća djela: „Pismo Haralampiju“, „Život i priključenija“, Sovjeti zdravog razuma“, „Basne“, „Pesma o izbavljenju Srbije“, „Etika“, „Sobranije“, „Pesma na insurekciju Serbijanov“, „Mezimac“  i „Ižica“.

Umro je 7. aprila 1811. godine u Beogradu i sahranjen je ispred Saborne crkve.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here