„Što uspijemo našom pameću, pokvarimo našom ćudi, a što uspijemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima, i, najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom. Jer ima nešto jače i presudnije od svih naših sila, a to su naše slabosti.“ – Jovan Dučić

Najznačajniji sprski i bosanskohercegovački pjesnik, pisac i diplomata, Jovan Dučić, rođen je 17. februara 1871. godine u Trebinju. Osnovnu školu završava u svom rodnom gradu, a trgovačku školu je završio u Mostaru. U Sarajevu je pohađao Učiteljsku školu u periodu od 1890. do 1891. godine, ali u Sombrou 1893. godine je maturirao.

U svoju poeziju je unosio duh francuskog parnasizma i simbolizma. Dučić je za vrijeme svoje karijere pisao pjesme, putopise, eseje i kritike. Poezija mu blješti sa slikovitošću i melodičnim ritmom. Prvu zbirku pjesama pod nazivom „Pjesme“ je objavio 1901. godine u Mostaru i drugu zbirku pjesama objavljuje u Beogradu 1908. godine. Njegovi najpoznatiji pjesnički ciklusi su: „Carski soneti“, „Dubrovačke pjesme“, „Jadranski soneti“, „Duša i noć“, „Pjesme ljubavi i smrti“, kao i mnoge druge. „Moja poezija“ je pjesma koja predstavlja njegov poetčki manifest.

Umro je 7. aprila 1943. godine u Geri, SAD, te su njegovi posmrtni ostaci preneseni u portu srpskog manastira Svetog Save u Libertvilu, SAD. Ipak, njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom gradu Trebinju, što mu je to na kraju, 20. oktobra 2000. godine, bilo i ispunjeno.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here