Opuštanje ne znači samo ležanje i sjedenje ispred televizora. U momentima opuštanja činimo da nam tijelo i duša budu u boljem stanju i da zaboravimo na svakodevne brige koje nas more. Za kvalitetno opuštanje važno je mjesto na kojem se taj čin odvija. Bilo da je to na plaži, sobi, omiljenoj fotelji, prirodi ili slično jedino je važno da se prepustite potpunoj relaksaciji, tako da jedan vid opuštanja može i da bude odlazak u pozorište.

Živimo u vremenima kada je teško jasno vidjeti. Okruženi smo sa više fikcije nego u bilo kom drugom trenutku historije ili prahistorije. Svaka „činjenica“ može se osporiti, svaka anegdota polaže pravo na našu pažnju kao „istina“. Naročito nas jedna fikcija neprekidno okružuje. Ona koja teži da nas odvoji. Od istine. I jedno od drugog. Da smo odvojeni. Narodi od naroda. Žene od muškaraca. Ljudi od prirode. Ali jednako kao što živimo u vremenima podjela i fragmentacije, živimo i u vremenima ogromnog pokreta. Više nego u bilo kom trenutku u historiji, ljudi su u pokretu; često bježeći; hodajući, plivajući po potrebi, migrirajući; po cijelom svijetu.

Ali pozorište neće otići. Zato što je pozorište mjesto, utočište, gdje se ljudi okupljaju i odmah formiraju zajednice. Pozorište je divno mjesto za opuštanje i uživanje. Sklop muzike, plesa i glume može da bude pravo osvježenje nakon napornog dana.

Vrhunski umjetnici koji danas rade u pozorištima u Bosni i Hercegovini doista pokušavaju svojim mukotrpnim radom i, prije svega, izuzetnom ljubavlju prema umjetnosti kojom se bave, barem dijelom očuvati pozorišnu tradiciju i ponuditi nam predstave kojih se ne bi postidjela nijedna svjetska pozorišna kuća.  Zato im trebamo kao publika pružiti podršku puneći teatarske dvorane, a kao država podržati njihove napore obezbjeđujući im neometane uvjete rada i stvaranja.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here