Radio Active UŽIVO!    |    Naša djeca Zenica

OP ART

0


Op art
 (eng. riječ za „optičku umjetnost”) je umjetnički pravac koji je nastao i razvijao se krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina XX vijeka.

Op art se razvio na tragu konstruktivističkih istraživanja Bauhausa iz 1930-ih (Josef Albers). Naziv je prvi put korišten 1964. godine u časopisu Time, tokom pripremama za izložbu The Responsive Eye („Prijemčivo oko”) u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, a koju je osmislio William C. Seitz, kao izvedenicu od drugog pravca u savremenoj umjetnosti, pop arta. Na izložbi su učestvovali svi veliki slikari tog stila: Frank Stella, Ellsworth Kelly, Alexander Liberman, Victor Vasarely, Richard Anuszkiewicz i Bridget Riley.

 

“Zebra”, Victor Vasarely, 1937.

 

Već znatno ranije pojavila su se djela koja su bila u duhu op-arta. Tako je mađarski slikar Victor Vasarely naslikao sliku Zebre (1938.), na kojoj su bile samo crne karakteristične pruge bez ičeg drugog. Na tragu op-arta bila su i djela John McHalea izložena na izložbi “To je jučer” (1956.) i njegova serija Pandora iz 1962. godine. Slikar Arnold Alfred Schmidt izložio je 1960-ih svoje velike op-art crno bijele slike u galerijima New Yorka.

 

Inflexional II, Richard Anuszkiewicz, 1966.

Autori op-arta koriste poznavanje geometrije i optike. Trude se da pomoću vrlo često samo crno – bijelih geometrijskih obrazaca i plošnih formi dosegnu optičke iluzije i utisak pokreta ili nestabilnosti u svojim djelima. U svim umjetnostima koje su se javile tokom duge historije, pa čak i u prahistoriji , prisutna je neka vrsta optičke iluzije. Novost u njenoj primjeni u op artu je u tome što ona koristi optičku iluziju u svim mogućim pravcima. Op art slike daju iluziju kretanja, kad ih gledatelj duže posmatra, pojavljuju se skrivene slike, treperenje i vibracije uzoraka koje ponekad mogu izazvati i bol u oku.

Share.

About Author

Leave A Reply