Dok se u pozadini čuje Bajagina pjesma „Život je nekad siv nekad žut“, Komarac i ja pričamo i prisjećamo se trenutaka uz dvije divne, moćne i žene prepune ljubavi. Naše vile. Dvije žene, koje smo upoznale slučajno, a zavoljele namjerno. One su te koje su nas naučile kako da slobodno i hrabro koračamo stazama naših života i kako da pronađemo snagu i borimo se za stvari koje želimo. Upravo su nam one pokazale da je ta snaga u nama. Samo smo je trebale pronaći, a one su nam pomogle.
Nakon toliko seminara i edukacija na koje su nas upravo one vodile i brinule o nama pomno i sa puno ljubavi, baš kao starije sestre, a sad kad se nalazimo na jednom od takvih seminara potpuno samostalne, shvatimo da nam neopisivo nedostaje njihovih bezbroj pitanja koja odišu brigom, njihovi ljuti pogledi, ali zapravo pogledi puni ljubavi kada uradimo nešto pogrešno, te svi ti silni savjeti koje smo upijali kao spužve dok smo provodile vrijeme sa njima.
Od prvog dana provedenog u organizaciji, ponio nas je njihov mladalački duh pun želje za promjenama i djelovanjem za dobrobit naše zajednice. Upravo taj njihov duh je u nama zapalio onu malu iskru vatre i želje da se i naš glas čuje. Taj plamen idalje u nama gori punom jačinom i gorjet će još dugo. I sve to zahvaljujući njima, našim vilama sa čarobnim riječima koje u nama bude motivaciju i ambiciju.
Prije 3 godine bile smo samo preplašene djevojčice koje su se tek suočile za životom i upoznale sa preprekama koje on nosi. Tada nismo znale kojim putem želimo da idemo niti smo marile za to. Kao većina mladih žalili smo se na stanje u kojem se nalazimo i čeznuli smo za promjenama. A onda smo upoznale divne mlade ljude i spoznali da smo upravo mi ta promjena. Tada se naša izgubljena mladalačka svijest probudila i napokon smo preuzeli stvar u svoje ruke i počeli djelovati, te mijenjati sebe, druge i cjelokupno stanje u našoj zajednici. Sada smo već postale samostalne, zrele i izgrađene aktivistice. Postale smo osobe koje su donijele toliko promjena u svom gradu za koje nismo ni slutile da imamo snagu da ih promijenimo .
U životu je svakom potreban oslonac, vjetar u leđa i bezuslovna podrška i mnogobrojni savjeti, a vi ste nam upravo sve to pružile. Dale ste nam ruku spasa kada nam je bila najpotrebnija i usmjerili ste cijeli tok naših života ka pozitivnim i uspješnim stazama.
Hvala vam što se svakodnevno borite za lagodan i sretan život djece i mladih. Doista ste naše vile i svi epiteti ovog svijeta nisu dostojni vaše ličnosti.
Za našu Iru i Ilmu od vaše djece!

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here