Piše: Amila Heralić

Zenica je poznata kao grad sa zavidnim brojem talentovanih i uspješnih ljudi. Iz godine u godinu ti ljudi dobijaju sve više prostora i mogućnosti za ispoljavanje svojih vještina, ali izgleda da se sportu koji će se od 2020. godine pronaći na listi olimpijskih sportova u Tokiju pridaje skroman, ili pak nikakav značaj.

Kakvi bismo mi ljudi bili kada se ne bismo borili za ono što volimo? Koliko smo spremni ići daleko kako bismo dobili ono što volimo? Zapitajmo se!

Da li se iko od nas uplete u nostalgične niti kada prođe Kamberovića poljem i zabaci pogled ka terenu gdje su se nekada nalazile sprave za skejtanje?
Sigurna sam da ima takvih ljudi, ali nikoga taj pogled koji bezuspješno traga za “plavim spravama” ne dira kao ljude koji su svoju mladost proveli na njima. Baš kao i svi ostali sportovi, i skejtanje je sport koji je nešto više od onoga što je očima vidljivo. U apstraktnom se nalaze prve i prave ljubavi, iskrena prijateljstva, najljepše noći i najsunčaniji dani koji su ih učinili, sa odgovornošću vam tvrdim, dobrim ljudima. Jedan od njih je devetnaestogodišnji Kenan Kapetanović, talentovani mladić koji je aktivan u raznim životnim sferama, koji je odlučio da će se izboriti da Zenica ponovo dobije skejt park kako bi se svim stanovnicima Zenice pružila prilika da osjete čari tog sporta.
Iako već nekoliko godina nemaju skejt park, njihova ljubav se nije ugasila; štaviše, ona je sve jača, a dan kada Zenica dobije skejt park će biti dan kada ćemo svi mi biti okupani njihovom srećom! Sada vježbaju na raznim zeničkim lokacijama, ali ih često možemo sresti ispred Gradske kafane. 
Za Radio Active Kenan Kapetnović je izjavio :
“Vozim skejt već sedmu godinu. Odlučio sam se za ovaj sport jer sam osjetio da mi pruža slobodu, jača samopouzdanje i čini svijet oko mene zanimljivijim. Prve korake na skejtu napravio sam sa ljudima koji su mi pružali podršku i sa kojima sam proveo najljepše dane svoga djetinjstva. Ti dani bili su ispunjeni stalnim druženjem, a sve nas je spajala ljubav prema skejtu. Taj osjećaj zajedništva dao nam je snagu da od Zenice napravimo mjesto koje će posjećivati zaljubljenici u ovaj sport diljem države. S obzirom na to da nemamo skejt park, mjesto gdje sada vozimo je plato ispred opštine gdje sva djeca, ljudi, žene, muževi, nane i dide mogu doći da zajedno uživamo u vožnji; naravno sve to do izgradnje novog skejt parka kada ćemo se preseliti na tu novu lokaciju.” 

Zenico, ti koja si iznjedrila bisere, davši im prostora i mogućnosti da njeguju svoje talente, pokaži još jednom da mariš i za ljude koje bi jedan skejt park mnogo usrećio!

U nastavku možete pogledati fotografije koje će vam približiti atmosferu o kojoj je bilo govora u tekstu, a koje će u srcima nekih ljudi probuditi one najljepše uspomene.

 

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here