Sedamnaestogodišnjeg Zikreta Saletovića iz Zenice predstavili smo kao mladog pisca u usponu, budući da se već nekoliko godina amaterski bavi pisanjem. Svoje tekstove od oktobra 2017.godine objavljuje na društvenim mrežama, nakon čega je poprimio brojne simpatije i pozitivne komentare. Zikret kaže kako je u početku razmišljao kakvi bi komentari mogli biti, ali se trudio fokusirati na one pozitivne.

“Inspiraciju pronalazim u stvarima oko sebe. Najčešće je to muzika, jer je to jedina oblast sa kojom se mogu poistovijetiti kao i sa pisanjem.” – ističe Zikret.

Sa našim gostom razgovarali smo o književnosti, stilu pisanja, te je otkrio o čemu to najčešće piše, a sve o tome pročitajte u nastavku.

“Književnost je jedna od najboljih formi izražaja. Meni pomaže da se oslobodim stresa i nervoze. Dakle, kada nemam s kim razgovarati, ja to zapišem. Vjerovatno i drugim judima, književnost predstavlja neki vid kanalisanja negativne energije ili same želje da se nešto stvori.”

Zikret kaže kako još uvijek izgrađuje sebe i svoj vlastiti stil pisanja, te proširuje svoj vokabular kako bi jednog dana napisao knjigu.

“U svojim tekstovima često spominjem davna vremena, konkretno bivšu Jugoslaviju. Ne govorim o ekonomskom ili političkom aspektu tih vremena, nego o međuljudskim odnosima i muzičkom stvaralaštvu.”

“Smatram da je ukus sposobnost upoređivanja, te da nije isto mjerodavno mišljenje osobe koja je pročitala 5 i osobe koja je pročitala 100 knjiga. To se može primjeniti i na sve druge oblasti. Međutim, problem je u tome što se danas servira jedan ili dva oblika muzike, tako da ljudi ne primjete ništa drugo. Danas klima nije pogodna za muzičko stvaralaštvo, te zato i pišem o tim vremenima.”

“Međuljudski odosi koje spominjem u svojim tekstovima inspirisani su, uglavnom, knjigama koje sam pročitao i intervjuima koje sam gledao iz prijašnjih vremena. Čini mi se da je danas sve postalo digitalizovano i da se ljudi manje druže i izlaze. Dakle, ljudi su se okupljali i svirali muziku u parkovima. Tako su upoznavali djevojke, rađale su se velike ljubavi i prijateljstva. Vjerovatno je i muzika tada, bila odraz vremena u kojem su živjeli.”

U svojim tekstovima, Zikret vrlo često spominje svoj grad- Zenicu. Kaže kako je Zenica o kojoj piše u svojim tekstovima samo odraz njegove percepcije, te ne mora predstavljati realnu sliku.

“Ne znam kako je bilo nekada, ali čini mi se da su ljudi danas otuđeni jedni od drugih. Koliko sam mogao primjetiti, malo je kafića u kojima se pušta kvalitena muzika,već se ide u korak sa trendovima, koji su za mene negativni. Ali kada bih u moru te negativnosti vidio djevojku u majici “Azre” i koja nosi knjigu, ja bih se fokusirao samo na nju i pisao o njoj. Dakle, trudim se da obuhvatim i pozitivne i negativne strane koje vidim u gradu.” 

Zikret ističe kako sve svoje tekstove podjednako vrjednuje, te smatra da su podjednako značajni u oblasti koju predstavljaju, a koji je najbolji ostavlja na procjenu Vama, a možete ih pronaći na linku.

 

 

 

Želim vjerovati
da još postoje osobe
poput djeda i bake
koje sam nekoć
sreo u gradskom parku
On kao dječačić
nosi kariranu košulju
i crne hlače
Ona u elegantnoj haljini
Njih dvoje
zagrljeni na gradskoj klupi
Nisam uspio razabrati
šta joj je tačno govorio
ali je bila sretna
Takav izraz lica 
srećem još samo kod tinejdžera
koji po prvi put otkrivaju 
sve što ljubav nudi
Želim vjerovati 
da još postoje
iskrena prijateljstva
neki novi
Pišonja i Žuga
koji udišu mladost
punim plućima
i stvaraju uspomene
kojih će se sjećati
i koje će pričati unucima
Ne moraju baš ukrasti autobus
poput ove dvojice
ali nešto vrijedno pamćenja
svakako

 

 

 

 

 

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here