U jednoj od emisija Dva satića, ugostili smo četrnaestogodišnjeg dječaka Adisa Arnauta koji svoje slobodno vrijeme provodi u svijetu književnosti. Naime, Adisa smo pronašli putem Instagram profila koji nosi naziv Boemi jednog pjesnika i koji broji više od 3000 pratitelja.

Adis je učenik devetog razreda Osnovne škole “Hamza Humo”. Pisati je, rekreativno počeo prije 3 godine, dakle već sa svojih jedanaest godina. Budući da je, kako kaže, želio da njegovi tekstovi pronađu put  do drugih, da i drugi pročitaju njegove misli i da se svijet poezije i književnosti oživi, odlučio je početi objavljivati svoje radove. Reakcije čitaoca su izvanredne ,te Adis kaže kako ga raduju njihovi komentari i da su reakcije tih ljudi upravo ono što ga motiviše da nastavi  i da bude još bolji.

“Dok pišem osjećam se ispunjeno, odjećam neki smiraj.  Sve što ne zapišemo, kao da se nije ni dogodilo- zaboravlja se.Sve što osjećam to i napišem. Stvaram vlastiti Univerzum. Što se tiče nedorečenog, nemam ništa za dodati sem da svako ko piše sakrije pokoju riječ između redova, a tamo često najviše piše!”

Sa svojih četrnaest godina, Adis kaže da ima puno planova i da bi volio u budućnosti da nastavi putem kojim je počeo koračati. Pisanjem. Budući da već sad ima puno materijala, volio bi izdati knjigu.

Da bi imao feeling za pisanje i književnost, Adis dosta vremena provodi čitajući knjige. Uzora, kaže, svakako ima. Tu su većinom domaća imena, pa je od muških pisaca izdvojio Mešu Selimovića i Aleksu Šantića, a od ženskih; Nuru Bazdulj – Hubijar i Vesnu Parun. Uz njihove radove je upoznao književnost, te odrasta uz nju.

Adis kaže da, iako su muškarci/dječaci jači pol i da vlada stereotip da oni baš i ne iskazuju emocije, on ih itekako nastoji  pokazivati kroz svoje tekstove. On ističe da u iskazivaju emocija nema ništa loše, te da se svako biće rađa sa emocijama i umire sa njima.

“Isticati se od većine, e u tome leži uspjeh!” – dodaje Adis.

Istakli smo da Adis ima samo 14 godina i da još uvijek ide u osnovnu školu. Uprkos tome, na njegovim stavovima, trudu i zalaganju za svoje snove, mogu slobodno reći, mogu pozavidjeti i mnogi stariji. Da se više priča i piše o ovakvoj djeci, o ovakvim mladim ljudima. Da se oni ne stavljaju u drugi plan i da se uporno ne stavljaju u fokus oni koji nemaju osobine uzora, svijet bi bio bolje i kreativnije mjesto. Do tada, mi smo tu da kažemo da oni postoje i djeluju, a u nastavku uživajte uz odlomke tekstova ovog dječaka.

“Ona nije bila samo stvarna. Bila je i više od toga. Bila je nekakav mir i stalož zamotan u bijes I ljutnju koji sam samo ja razumio. Bio sam preglasan za mir i tišinu, pa smo se rastali. Ne boli. Čudno je postati živa rana.”

“I to smo opet mi. Nas dvoje. Slomljeni dio Univerzuma. Ona i ja. I dok je noć prsla svojetajne, našao sam te na toj podlozi zvjezdanih prepiski .Bila si u obliku srca. Prekrasnog li sazviježđa! A dok trepneš… sazviježđe ti postane drugačije. Nakon par trenutaka, postal si srce prepolovljeno na pola. Razmisliš i shvatiš; možda  je baš to sazviježđe opisivalo tvoje srce. Slomljeno. Bez nje. Ti budi jak sjaj , ali znaj da ćeš prolaziti kroz mrak.”

 

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here