Belmin Bečić (26) rođeni Zeničanin, bavi se spray art-om već nekoliko godina. Sreo se sa ovakvim načinom slikanja čak 2011/12-te godine. Činila mu se kao sjajna prilika da pokaže ljudima šta sve može da napravi iz zabave.

Obzirom da je bio student bilo mu je divno zaraditi neki novčić. Nedavno je diplomirao na ALU u Sarajevu – odsjek za Produkt dizajn.

Spray art kao slikarska tehnika nigdje nije na ogromnom i zavidnom stepenu važnosti. Radi se o tome da je to slikanje koje ima ujedno i karakter performansa, koje u konačnici ima za cilj držati pažnju masa, a time i zbog jedne takve prizemnosti dopustiti prolaznicima da „uživaju“ na njima dosegljiv i razumljiv način u „umjetnosti“. Za cilj mnogi ulični crtači, slikari i performeri imaju i zaraditi novac, pa se iz takvih razloga kompenziraju ostali važni elementi, dodaje Belmin.

Umjetnici vide svijet na svoj način i iz tog svijeta izvlače ono što njih kao umjetnike  interesuje i to obično prenose na svoje crteže transformisano kroz neku svoju prizmu.

Ako pojam „umjetnost“ ovom prilikom odvojimo od pojma „slikar“ onda shvatamo da je zapravo, kako ja zovem „sloboda“, ono što karakteriše osobe koje imaju izgrađen intelekt jako daleko u nekim sferama koje su običnom čovjeku neshvatljive. Tako da iz dobrog razumijevanja onoga što te okružuje, shvataš pravila i zakonitosti, i otkrivaš pseudo-norme i zakone kojih se „niko ne mora pridržavati“ ali pridržava se. Umjetnik je kreator, a kreator može da rasturi i sastavlja kako hoće. U zavisnosti od stepena uronjenosti jedne osobe u umjetničke sfere, dešava se da je to „na svoj način“ manje ili više prisutno , a naravno ko jednom osjeti sveopštu slobodu, do kraja postojanja težit će da dohvati još, ističe Bečić.

Nerado govori o motivima na samim crtežima, jer je još uvijek u potrazi za nekim stvarima. Kao dječak koji je odrastao u prirodi, često se bavio slikanjem motiva iz prirode, a kada kaže priroda misli i na svemir i sve u njemu, ne samo na male slatke vodopade, jezera, zalaske sunca i ostala bacanja kamena s ramena.

Ovdje je jedna meni draga slika sa izložbe koju sam napravio 2016. godine u Zenici, a  za koju nisam siguran gdje je našla vlasnika, dodaje Bečić.

Sa nekim slikama sam malo manje ili malo više sretan. Trenutno sam u fazi kada ne pokazujem i ne prodajem slike sa kojima nisam do određenog nivoa sam zadovoljan, ističe Belmin.

Inspiracija je presudna stavka za stvaranje crteža i ne postoji ta motivacija koja bi mogla da potpuno nadomjesti nedostatak unutrašnjeg nadahnuća.

Moj razum mi je nešto što mi je još uvijek dovoljno zabavno igralište, ali postoje i momenti, pojave, zore ili pomračenja. Samo sam dječak koji se igra u blatu i baš volim blato, dodaje Bečić.

Marta 2016. godine u Caffeu Street u Zenici je imao svoju prvu samostalnu izložbu. Ne sjeća se nekih kolektivnih izložbi, ali je učestvovao na par njih.

Vezano za moju prvu izložbu bitno je napisati podebljanim slovima da je nosila naziv „Kratke priče“, a čime sam tada  želio reći da je u današnjem svijetu bitno primiti informaciju u desetak, dvadeset sekundi i nastaviti sa svojim poslom, tako je i sa slikom i sa bilo čime, a time i uputiti na to kako je ova slikarska tehnika eksplozivno slikarsko umijeće u jednom jako kratkom vremenskom roku.

Kasnije, svi se sjećamo, Instagram je počeo sa Instagram storijem, pa nemojmo se lagati… sebično tvrdim da sam to predosjetio.. haha, dodaje Belmin.

Što se tiče planova za budućnost ističe da je dovoljno imati planove, te raditi na njima. (Nema veze ako ne uspiju).

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here