Znate li šta znači etiketiranje? Po meni je to današnja omiljena aktivnost ljudi, koju rade svjesno i namjerno, rijetko kad nesvjesno. Jeste li možda osjetili na svojoj koži etikete? Ne one od jakne ili majice što nas ponekad žuljaju i smetaju. Već one poglede pune predrasudama. Neodobravanjem, čuđenjem, podsmijehivanjem. Lažnim moralisanjem. Nazivanjem svakvim imenima, iako realno nemaju proklete veze s tobom i tvojom ličnošću.

 

E to su vam, etikete. I upravo te etikete vječno žuljaju i vječno bole. A najgore od svega jeste suština da se protiv etiketiranje ne može, jer to vam je začarani krug primitivnosti koji ne oprašta greške, istupanja iz nametnutih besmislenih okvira i slobodu da budeš ono što jesi. U suprotnom zalijepi ti se jedna, dvije, ponekad pet šest prokletih etiketa. Jedna na čelo, jedna na leđa, jer da bi ljudi lakše znali ko si ti, šta si. Nema potrebe da vas upoznaje iko, sve vam piše tu na čelu (40% napravljena od bezosjećajnosti, 20% asocijalna 30% čudakinja). 

I tako ljudi svjesno ili nesvjesno slome nekoga, dovedu ga do tačke sa koje nema povratka. Otruju ga svojim užasnim i prokletim etiketama i što je najgore uvjere osobu da ona jeste to što oni kažu. Bez razmišljanja, stvori se predrasuda o nekome na osnovu jednog detalja, jedne riječi ili pokreta. Predrasuda koja ostaje zalijepljena na našim leđima vječno i koja nas lagano izjeda svaki dan sve više i više. Sve dok nas ne povuče na dno. Sve dok ne izludimo slušajući sve te silne nazive i imena. Izgubimo se u tom začaranom krugu i pokleknemo, jer nismo svi dovoljno jaki da opstanemo i odupremo se primitivcima i njihovim otrovima.

Zato pazite gdje lijepite etikete i zadržite svoj prokleti otrov za sebe!

 

 

 

 

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here