Naslov glasi: “Ja bih u BiH”. E pa vidite, dame i gospodo, ja ne bih. Ne bih zbog jučerašnjih dešavanja u Banja Luci. Ne bih zbog svega što se desilo otkako smo postali robovi nečeg većeg i moćnijeg od nas malih, slabih Bosanaca i Hercegovaca.

 

Jučerašnja dešavanja u Banja Luci me tjeraju na plač i jecaj, probudila su razočaranje i sažaljenje nad svim građanima Bosne, jer Bože, živimo u ovako propaloj državi koja nam ništa osim suza i nezadovoljstva nije dala. Mislim dala vam je SVE ako ste babin sin i mamina princeza. Ubistva dva mlada momka, Dženana i Davida, koji nose nama veoma poznata imena, su se desila. To je činjenica. Još jedna činjenica jeste da “vladajuće strukture” nisu “ništa” poduzele da bi se ova dva ubistva razjasnila.

Svrha ovog naslova jeste da opisujemo kako je sve bajno i krasno u ovoj državi. Ali gledajte.. nije sve bajno, a niti krasno. Brate, ne mogu pričati o Bosni lijepo, kad je ona sve samo nije lijepa. Da se ispravim, kad je njen narod sve samo nije lijep. I kad kažem to, mislim na ove vrhovne neke. Kakvih sve vrsta ima, ne mogu ih ni pobrojati. Imam jedno pitanje za vas, ono glasi: Gospodo, da li ste vidjeli da igdje u svijetu država ima tri predsjednika, tri entiteta, tri naroda, tri jezika, tri vjere? Ne mogu pričati o Bosni lijepo kad njen narod ne razmišlja lijepo. Svi misle: “Gdje ćeš čestitat Božić/Bajram, znaš da je to grijeh?” ili “Eee nemoj se družiti s tom osobom, znaš da ona nije naša.”. Da vas pitam, grijeh je kad je suživot između tri naroda fin? Grijeh je kad se dvoje zavole, a vjere im se razlikuju? Grijeh je kada Katolici ili Pravoslavci, pozovu svog prijatelja Muslimana na slavu, na proslavu Božića. Grijeh je kada pomognemo staroj nani, ne gledajući koje je vjere? Ako mislite za sve ovo da je grijeh, molim vas, držite svoje mišljenje za vas, a nas pustite da pokušavamo živjeti u miru. Gledajte još nešto, volim ja Bosnu. Ali Bosnu kao Sarajevo, Zenicu, Višegrad, Bihać, Jajce. Bosnu kao Žutu i Bijelu tabiju, kao Kamberovića polje, kao Unu, Drinu i Savu. Bosnu kao Igman, Bjelašnicu, Vlašić, Lisac, Maglić. Volim Bosnu kao proslavu Božića i Bajrama zajedno, kumstva i bratstva, suživota i mira.

Al vrhovne Bosance, ponovno naglašavam, bez obzira na vjeru ne mogu očima smisliti. Ovo su riječi mene, tinejdžera koji je ogorčen na našu Bosnu. Tako mala, a tako puno smeća u njoj. Nažalost, ogorčeniji sam na ličnu želju za odlaskom odavdje. Na moju, ali i na želju bar 60% mojih vršnjaka. Nadam se, da će Bosna postati ona država o kojoj sam ja kao mali dječak maštao.

 

Tekst: Telalović Imran

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here