Kao što ste već i navikli svake subote od 17h, u emisiji Studentologija, donosimo zanimljive teme koje se tiču mladih, učenika i studenata. U desetom izdanju emisije smo pričali o tome kako je to nekada bilo studirati muziku, a kako je danas.


Osvrnuli smo se i na Muzičku školu Zenica, u kojoj su nekad ravnopravno djelovale Osnovna muzička škola i Srednja muzička škola sve do početka 1998. godine. Tada su se razdvojile odlukom Vijeća općine Zenica. Treba napomenuti da je JU Srednja muzička škola u Zenici jedina četverogodišnja umjetnička škola u Zeničko – dobojskom kantonu koja svoje učenike obrazuje za nastavak visokoškolskog obrazovanja.

Naravno, kada pričamo o muzičkom obrazovanju, nezaobilazan je spomen i Muzičke akademije u Sarajevu koja je osnovana 1955. godine, kao četvrta takva visokoškolska ustanova u SFRJ. Prvi rektor Muzičke akademije u Sarajevu je bio prof. Cvjetko Rihtman, jedan od najznačajnijih bosanskih etnomuzikologa i kompozitora, koji je prvim studentima Muzičke akademije u Sarajevu, širio svoje znanje stečeno u Pragu, Leipzigu i Parizu.

Nešto više o tome kakva je muzika nekada bila, a kakva je danas i kako je to biti profesor u muzičkoj školi je rekao Armen Škobalj, profesor Osnovne muzičke škole Visoko.


Ja inače predajem klavir i mogu reći da biti profesor i prenositi muzičko znanje nije jednostavno. Neki učenici su više nadareni neki manje, a logično je da je sa nadarenom djecom lakše raditi i brže napredujemo.


Vremenom je tehnologija napredovala i pružila nove mogućnosti u izvođenju nastave i na polju muzike. Armen je rekao da često koristi nove tehnologije tokom svojih časova i da se trudi prilagođavati ih modernom vremenu: „Konkretno, često koristim Youtube zbog preslušavanja kompozicija koje trenutno sviramo i učimo, da bi učenici osjetili kako to drugi interpretatori sviraju u svijetu. Pored toga snimamo se i preslušavamo snimke da bi učenici vidjeli šta trebaju da koriguju. Sviramo uz matrice i tako modernizujemo klasičnu muziku.

Korištenjem modernih tehnologija, prof. Armen olakšava interpretaciju muzike i nenadarenim učenicima. On kaže da je se muzika dosta promjenila, postala drugačija i u nekim segmentima progresivnija.
Puno se fuzija dešava, sad imamo puno različitih žanrova koji su umješani u jedan žanr.

Ovaj profesor svojim učenicima otkriva starije kompozicije, ali ne odbija da od svojih učenika posluša šta to oni slušaju, da bi zajedno pravili poređenja koja znaju biti jako zanimljiva. Nadarene učenike podstiče da upisuju srednje muzičke škole i Akademiju, međutim tvrdi da razne situacije učenike odvode u drugom pravcu.


Najčešće su to ekonomski problemi, pa učenici upisuju neke druge srednje škole koje su im bliže kući. Ponekad se čini da iz tih razloga umjetnost i nema neku perspektivu u našoj državi.“

On poziva sve profesore muzike da se što bolje prezentuju, da animiraju što više učenika, da pružaju kvalitetan prenos znanja kako bi muzička umjetnost ostavila sigurnu poziciju u budućnosti naše države.


Prije svega treba privući što više učenika. Uglavnom se vrte oko istih instrumenta. Dominiraju klavir, violina, gitara, ali treba ih zainteresovati i za druge instrumente  i pokazati im da i oni imaju svoje bitne uloge.“

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here