Masaru Emoto, japanski naučnik sproveo je neobičan eksperiment sa vodom. Puštao bi određene riječi ili muziku, a onda gledao pod mikroskopom kako molekule vode reaguju. Na riječi: ljubav, mir, sreća; molekule vode formirali su nestvarno lijepe kristalne strukture. Na riječi: mržnja, bijes, tuga; molekule su pravile oblike nalik apokaliptičnim scenama. Čitanje molitvi pravilo je divne kristalne strukture.

Skoro dvije trećine nas je voda. Riječi i energija kojom smo okruženi, definišu ono što jesmo. U zavisnosti da li smo okruženi ljubavlju, mirom i srećom, ili ne, govori o nama mnogo više nego što mi to shvatamo. Ako iz nas izlazi samo pozitivna energija i lijepe riječi, mi ne samo da volimo druge, već cijeli život. I najbitnije, sami sebe. Društvom kojim smo okruženi, također govori o nama ko smo. Svaka naša misao nas oblikuje. Danas puno čujemo o „vibes“. I mi tu riječ sami nesvjesno ponavljamo. Da li znamo definiciju riječi „vibe“? Vibe, imenica, je emocionalno stanje osobe ili atmosfere mjesta, koje drugi osjete. Mi smo povezani sa svim oko nas. Sa neživim i živim. Način na koji se odnosimo ne samo sa ljudima, već i sa prirodom, životinjama, je način na koji se odnosimo sami sa sobom. Koliko volimo sebe. Pa se zapitaj, koliko voliš sebe?

Ja ipak vjerujem da smo fabrički napravljeni da vidimo lijepo i da svako može da se restartuje. Vjerujem u ljude u ljudima. Postoji jedna čarobna riječ koja može svakome da popravi vid. Ne znači ništa ako je izgovaramo. Već tek onda kada duboko postanemo ta riječ. Ljubav. „Ne može jednostavnije i ne može teže od tog.“

Tekst: Sumeja Hazić

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here