Zamišljam brojne scenarije u glavi,

 

Neku drugačiju, bolju

Mene

I tebe

Istog takvog,

Samo što me u njima

Voliš i trebam ti.

Ne znam zašto i kako

Baš ti u mojoj glavi i maštanjima,

Jer prema stvarnome tebi

Ja ne osjećam

Ništa.

Ali žudim i umirem

Za ovom vizijom

Tebe,

U mojoj glavi.

Koliko samo

Divnih scena

Izmaštam.

Kad bi se samo

Ostvarile.

Čudni smo mi.

Mi, ljudi.

Izgubimo se u maštanju

A onda se gubimo u stvarnosti.

Postala sam osoba koja

Samo želi da spava,

Kako bi mogla maštati.

O tebi,

O nama.

A uopšte te ne volim.

Samo nekada

Moje ruke polete

Ka tvome licu,

I taman da dodirnem

Tvoje usne

Ti nestaneš.

I onda samo lelujam u vremenu i prostoru,

Usput ostvarivajući neke tamo

Ciljeve,

Koji su mi

Ponekad tako blesavi

I tako besmisleni.

I onda se gubim

U željama i nadanjima,

Prošlosti i budućnosti

I u ovom prokletom svijetu.

 

Izvor fotografije: tumblr.com 

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here