Jednom ti je neko rekao:“Zbog toga te niko ne voli.“ U tom trenutku nisi osjećala ništa, čak ni ljutnju, jer još uvijek nisi znala šta to tačno znači. Ali mjesecima, godinama kasnije, ta rečenica je još uvijek odzvanjala u tebi. Pa je i sada čuješ nakon 10 godina. Svakim danom sve više vjeruješ u te riječi. „Pa stvarno, zbog toga me niko ne voli.“, govorila bi.

Znam da vjeruješ u ljubav. Znam da svaki dan maštaš o pravoj ljubavi. Ali u zadnje vrijeme ti je postala toliko nedokučljiva. Zašto ne dolazi? Kada će? Polahko vjeruješ da ljubav nije za tebe, da te na ovom svijetu niko ne može voljeti, i da je to jedina istina. A ljudi oko tebe misle da si sretna. Kako i ne bi kada ti svima pružiš ljubav, pa i onima koji je ne zaslužuju od tebe. Znam da govoriš da ti ne treba niko, da si sama sebi dovoljna. Ali onda dođe noć, ležiš u svom krevetu, misli počnu da dolaze. I tada shvatiš kako ne možeš sama. Koliko god bila jaka, treba ti rame za plakanje. Pa onda shvatiš da i nisi toliko jaka, nisi toliko sretna i nisi neko ko bi trebao biti voljen. Jednu noć, čak si i povjerovala u to. Zašto? Oni koji bi dolazili u tvoj život ne bi i trajali. I shvatila si da nisi vrijedna ostajanja. Nisi ti prestala vjerovati u ljubav. Još uvijek čitaš ljubavne knjige i gledaš ljubavne filmove. Još uvijek se nasmiješ kada vidiš dvoje zaljubljenih na ulici. Naravno da još uvijek vjeruješ u ljubav. Ali si prestala vjerovati da i tebi ljubav može doći. Pa si se sakrivala iza istih tih knjiga i filmova da niko drugi ne posumnja. Toliko si se izgubila u tome, da jednog dana si počela odbijati svakoga ko bi pokušao da dođe do tebe. Ljudi su te počeli zvati nedokučljivom. A nisu znali kako si polahko venula. Tvoje srce je postajalo sve teže. Imala si osjećaj da bi mogao pući svakoga trenutka. Znam i da si krila to osmijehom. Jer bolje je tako. Ne treba niko da zna. Jednom si pokušala nekome da objasniš kako si na samoj ivici. Ali nisu razumjeli. Rekli bi:“Proći će.“ Nisu znali da već 10 godina ne prestaje. Ti bi im odgovorila:“Upravu si, pretjerujem.“ A da li si stvarno pretjerivala? Obrisala bi suze da niko ne vidi i vratila se u svijet kao da se ništa nije dogodilo. Znam sve. Ne moraš da mi objašnjavaš. Samo me ne pitaj kako znam. Ali, ja ću ti danas otkriti tajnu. Ne pretjeruješ ni u čemu. A pogotovo nikada nećeš pretjerivati sa svojim osjećanjima. Ti zaslužuješ ljubav. Svi je na ovom svijetu zaslužuju. I takvi kao ti. Poslije godina i godina čekanja. Vjeruj mi, doći će. Sve će doći. Tvoja ljubav je toliko jedinstvena da se ne nalazi svugdje. Tako se dobro krije. Obećavam ti jednog dana ćeš je pronaći. A dotada dok je ne pronađeš, nemoj da trčiš za njom i tražiš na svim mjestima. Sama će ti doći. Jer ljubav se ne traži. Samo se desi. Iznenada. I to najčešće kada je najmanje očekuješ. Dok je ne pronađeš, nađi ljubav u nečemu drugom. U jutarnjoj kafi, najdražoj radio stanici, kupovini parfema, šta god. Prvo je nađi u sebi. Kako bi te i drugi pronašli.

Jednom ti je neko rekao:“Zbog toga te niko ne voli.“ Sada poslije 10 godina odgovori:“Da, ali zbog nečeg drugog će me neko voljeti.“ Rekli su ti da nisi za ljubav, a baš ti si najviše za ljubav. Nema osobe koja nije za ljubav. Svako može biti voljen, samo ne znamo tačno kada.

Autor teksta: Sumeja Hazić
Izvor fotografije: pinterest.com

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here