Još 70-tih godina XX stoljeća pojedina istraživanja su ukazivala na činjenicu kako su ženski likovi u medijskim sadržajima podređeni muškim. Zanimljivi su rezultati istraživanja Seggara i Wheelera, upravo iz tog perioda, prema kojima u televizijskim sadržajima postoje značajne rasne razlike, te još izraženije razlike između spolova. Rezultati tih istraživanja pokazuju da su žene, uglavom, predstavljene kao sekretarice (bjelkinje) i bolničarke (crnkinje), dok su muškarci najčešće prikazani kao liječnici (bijelci) ili vladini službenici (crnci).

 

Medijsko prikazivanje ženskih likova ima određene obrasce, odnosno ono je utemeljeno na određenim stereotipima. Tako je utvrđeno kako je odnos između muškaraca i žena u reklamama 2:1, te kako se u čak 89% reklama koristi muški glas. Kreiranje ženskih likova svedeno je na dva koncepta – mladost i ljepota. Zato ne čudi podatak kako je samo jedna četvrtina prikazanih žena u televizijskim programima starija od 30 godina, u poređenju s tri četvrtina muškaraca.

Prikazivanje žena u medijima insistira na jednoj drugoj dimenziji – na ženskom tijelu. Žena i ženstvenost svedene su na posjedovanje i pokazivanje tijela. Predstavljanje ženskog tijela ključni je elemenat identiteta žena i kao takav jeste jedna od najvažnijih komponenti celebrity kulture. Žene u show businessu, glumice, pjevačice, manekenke, moraju imati lijepo i privlačno tijelo ne samo da bi bile temom medijske pažnje nego da bi se uopće mogle pojaviti na tržištu celebrityja.

Moderna medijska funkcija i model prikazivanja žena pokazuju, dakle, kako je historijski konstituiran diskriminacijski odnos prema ženama i dalje dominantan. Taj diskurs, koji ima političke i religijske korijene, i danas je veoma bitan kod u iščitavanju savremenih medijskih i kulturoloških poruka. Status žene i veliki broj pitanja koji pogađaju ženu, od zlostavljanja na poslu i u porodici, diskriminacije u obrazovanju i prilikom zapošljavanja, pa do društvene izolacije, omalovažavanja u slučaju silovanja i problema oko odgajanja djeca, u medijima je marginaliziran ili jednostavno odbačen.

Izvor: Medijska kultura, Prof. dr. Damir Kukić

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here