Ne dozvoli da te strah paralizuje!

Anksioznost ili tjeskoba može se opisati kao osjećaj opće napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike ili straha, a javlja se kada je osoba izložena nekoj stvarnoj ili izmišljenoj prijetećoj situaciji. Očituje se fizičkim i psihičkim simptomima koje osoba doživljava kao izrazito neugodne.

Smatra se da i do 10% opće populacije pati od nekog oblika anksioznog poremećaja.

Anksioznost je sastavni dio života i u njemu ima adaptivnu funkciju. Međutim, ona postaje poremećaj onda kada je neprestano prisutna u životu pojedinca, te kada se javlja u neobičnim situacijama (npr. u liftu i u društvenim interakcijama). Anksioznost tada značajno ograničava osobu u svakodnevnom funkcioniranju i profesionalnom ostvarenju, čime umanjuje kvalitetu života.

Prije otprilike četiri sedmice sam naišla na story od jedne žene, koja je toliko iskrena i zanimljiva sa svojim pričama i dogodovštinama, da se uvijek smijem svakoj od njih. Međutim, žena, majka – Jelena Đokić, taj dan je pisala na veoma ozbiljnu temu, a vjerujem da većina ljudi ni ne priča o tome ili nisu čuli za to, a to je – ANKSIOZNOST.

Kada ste prvi put doživjeli anksioznost?

„Prvi put kad mi se desilo sjedila sam na kahvi. Višak kofeina, iscrpljenost, stres i nespavanje je tog dana bio moj okidač. Tada sam mislila da umirem. Nedostatak vazduha, lupanje srca, suha usta, pa onda – BAM – napad panike. I tako sam završila prvi put u hitnoj.
U hitnoj je bilo još gore. Dok su osnovne analize urađene, ja sam bila ubijeđena da mi slon sjedi na plućima i sve sam manje imala vazduha. Zvali su moju majku i prevezli me u bolnicu. Radili su sve. Prvo provjerili krv, da vide imam li nekih nelegalnih supstanci.  Nakon toga su mislili da je epilepsija. Pa su mi snimili glavu, pa šta sve ne. Sve je uredu osim što sam imala vodene ciste na štitnoj i nadbubrežnoj žlijezdi. Opet od stresa.“

Da li ste istraživali na internetu ili po stručnoj literaturi o Vašem stanju?

„Baš sam dosta čitala o tome, jer nisam znala šta mi se dešava. Od stručnih knjiga, do knjiga za samopomoć, pa sve do portala i iskustava drugih ljudi.“

Šta je za Vas anksioznost?

„Ono što ću sada da kažem jesu zaključci do kojih sam ja došla, a nisam stručno lice, samo još jedna od nas.

Anksioznost se javlja najčešće u adolescenciji, kada nisi ni mlad, ni zreo, a nisi ni sazrio. Ona je isključivo nagomilani stres koji mora negdje da izađe, jer tijelo i misli bivaju prezasićeni. Javlja se kod inteligentih ljudi. Ovo nije utjeha za nas, ovo je statistika. Apsolutno je tačno da ljudi sa velikim IQ imaju takvu vrstu „problema“.“

Da li je anksioznost bolest?

„Anksioznost nije bolest. To je trenutno stanje i pokazatelj da nešto moraš da mijenjaš. Da riješiš. Ili jednostavno prevaziđeš i ostaviš u prošlosti.“

Koji su neki od primjera anksioznosti?

„Kod nekog može da bude okidač situacija koju čak ni ne doživljavamo pretjerano stresno. Npr. polazak na fakultet, mijenjanje posla ili rasprava sa roditeljima. Svako drugačije doživljava situacije.“

Šta je to što Vam je najviše pomoglo da prevaziđete anksioznost?

„Razgovarala sam sa psihologom, pa sa psihijatom. Dali su mi da pijem Lexilium ujutru i navečer. Šest dana sam pila. Šest dana sam bila kao drogirana. A onda… onda mi je doktor rekao:

„Ko ti je ovo propisao? Slušaj ti mene, od ovog možeš da imaš samo problema, a problem ti neće iskorijeniti. Poslušaj me, baci ovo i mijenjaj navike.“

Sva sreća pa me tad neko prodrma! Odmah sam prestala piti. Taj dan, pa onaj sljedeći, pa i onaj naredni… bili su užasni. Stalno sam se plašila ponovnog napada. Iz kuće nisam izlazila konstantno sam živjela u strahu. A šta su negativne misli nego navika, a naviku ako ne možeš da iskorijeniš – mijenjaj. Tako kad krene negativna misao, a ja je zakočim pozitivnom. Pa iznova, pa iznova… Nekad je bilo vrlo jednostavno. Ponekad iscrpljujuće i skoro nemoguće.“ – kazala je Jelena

Koliko je bitna podrška u tim trenucima?
„Kada sam postala član jedne grupe za podršku, a kasnije i administrator, bila sam šokirana koliko nas ima. A onda sam čula i druge životne priče. Od prosječnih do vrlo potresnih. Shvatila sam tada da naspram tih ljudi, moji „problemi“ su smiješni. Svakodnevno smo se bodrili i bili jedni za druge tu.

I to je oke, jedno vrijeme. A onda moraš da se pomiriš sa situacijom, da se uhvatiš u koštac i kreneš dalje. Uvijek ima bolje i uvijek ima gore od goreg, ali to nije tvoj život! Život je ono što ti se dešava dok ti gledaš sa strane , porediš, vagaš, a ne radiš na sebi.“

„Život je lijep. Ne komplikuj ga previše. Ti možeš mnogo više samo ukoliko se potrudiš. Ti možeš mnogo više, ako sebi daš šansu. Ne dozvoli da te strah paralizuje.“ – Jelena Đokić

Definicija anksioznosti i fotografija preuzeti sa: www.plivazdravlje.hr

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here